<body>

subota, 03.01.2009.

JUČER, DANAS, SUTRAA...!

Voljela bih započeti jednom pričom koja me podsjeća na nekog s kim sam bila spremna podijeliti sve, a sad na kraju ostala je samo puka priča i jedno slomljeno srce.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Alkemičar, Paulo Coelho, str 7. „…Alkemičar je poznavao predaju o Narcisu, lijepu mladiću koji je svakoga dana u jezeru promatrao sebe i utopio se. Tamo gdje je pao, narastao je cvijet koji su prozvali narcisom ili sunovratom.“ No Oscar Wilde je završio priču na drugačiji način. Čim je Narcis umro došle oreade, gorske nimfe i vidjele da se slatkovodno jezero pretvorilo u vrč slanih suza. Naime jezero je oplakivalo Narcisa, a oreade se nisu tome čudile jer je jezero jedino imalo priliku svakodnevno gledati njegovu ljepotu. No jezero nije vjerovalo da je Narcis bio lijep. „Oplakujem Narcisa, no nisam nikad primijetio da je Narcis bio lijep. Plačem za Narcisom jer sam uvijek, kad bi se on nagnuo nad mojim obalama, mogao vidjeti kako se, u dubini njegovih očiju, ogleda moja vlastita ljepota.“
Pitaju me, zašto ja plačem za Narcisom?


Eh zato što ga svaku noć sanjam, a kad se probudim vrtim film svake sekunde provedene s njim. Sjećam se svake riječi jednog narcisoidna i egoistična dječaka, ali tada se vratim u stvarnost i opet padam, klonem u jednu dubinu toliko bolnih sjećanja da ih se ne može opisati riječima.
Dragi moji prijatelji pišem ovo jer znam da će te me razumjeti, jer ne gubite koncentraciju nakon jednog pročitanog retka, jer znam da vam ne treba dodatno objašnjavati. Iako me to nikad nije smetalo, vjerujte mi ima i takvih koji ne shvaćaju, ne razumiju napisane riječi.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Priznajem jer to ne mogu sakriti. Boli me! Još uvijek boli i bojim se. Strah me jer ne prestaje boljeti. Sjetim se riječi prijatelja koje kažu : „Taj ako te je zaslužio vjeruj mi popušio je, ako te nije zaslužio svejedno digni glavu i ne posustaj.“ To je ono što pokušavam cijelo vrijeme, ali ne mogu opisat koliko je to zaista teško. Dignem se i krećem i želim i trudim se, a onda…lom, slom, pad i isplačem dušu jer ne mogu to sakriti u sebi. Imam potrebu to s nekim podijeliti. Izabrala sam prvenstveno ovaj način jer iskrenih prijatelja imam mnogo, a nemam snage za pričanje. Ne tražim utjehu, niti komentar nego razumijevanje za mene što sam takva jučer, danas, a vjerojatno i sutra. Stoga radujte se prijatelji kad ne mogu ja. Zapjevajte umjesto mene svi do jednoga jer me boli i obuzela me tuga, zato vas molim ne dirajte mi uspomene jer sam dovoljno za sve kažnjena.

Tražim način, tražim put povratka mene. Iako znam da neću biti više ikad ona stara, ali trudim se biti bolja. Jedino što me vraća meni jest ovo piskaranje riječi da napišem makar i nekoliko rečenica.

Tužno je to što snijeg pada bez mene. Bez mog iskrenog osmijeha na licu. Pada bez mene, no iako ga toliko obožavam, nije mi stalo. Nije mi stalo do sreće. Žalim i tugu pokušavam sakriti, a ne mogu. Ne mogu napisati nešto s čime bi bila zadovoljna i rekla sebi EDO…ma da ponosna sam na ove riječi jer su proizašle iz moje glave, jer sam ih ja zapisala. Sve je drugačije, točnije kontrirano. Eh da…samo stilski ne obrađene riječi prožete istinom, tugom, osjećajima. Zaboraviti ne mogu, a pitam se kad će sve to prestati? Zašto plakati ako kažu da sam predobra i da me nije bio i onako vrijedan. Eh utjehe, utjehe… riječi koje ne pomažu…riječi u koje ne vjerujem. Riječi koje tražim iznova…iz dana u dan, a nemaju koristi…samo tražim da me saslušaju i osjećaju se obaveznim utješiti. Ne…, ne tražim utjehu samo da me se sasluša i očekujem trunku razumijevanja.

Prijatelji ne pitajte me za njega jer mi i onako suze klize niz obraz i prate me na samom koraku ulaska u san. Na samom buđenu i kroz čitav dan samo uspomena i sjeta. Zapravo tuga, bol i suze.

Ne veseli me ništa, rastužuje me sve. Priznajem trudim se jer to MOGU, HOĆU i ŽELIM. Trudim se vratiti. Iz magle se dignuti i krenuti u nova svitanja. Tamo gdje će snijeg padati zimi i sunce grijati ljeti, tamo gdje se skriva moj osmjeh, moja sreća.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ono što bih možda rado napravila da se pojavim ispred kuće jednog narcisoidnog dječaka (nikad me nije smetala njegova narcisoidnost, čak me nasmijavala…njegove najljepše oči i to što je sebi tako lijep i najbolji i nema boljih od njega…) i da vrištim. Da izderem svu tu svoju bol, da izgubim glas i da istisnem tu tugu iz srca, iz duše, da me zagrli, stisne kao nekad uz sebe i shvati. Želim da konačno shvati koliko mi je značio, koliko boli, koliko me povrijedio.
ALI to je samo san i opet se zatvaram u sebe, plačem i komadiće tuge ostavljam za sobom i ponavljam stih pesimističnog romantičara Edgara Allana Poea NEVER MORE!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Ostavljam još ovo napisano jedne noći kad me nešto trglo iz sna…
Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Noćas, isto kao i predhodne noći
i one noći prije.
Noćas, kao i svake noći u ovih
dva tjedna sanjala sam isto.
Sanjala sam riječi koje su bile izgovorene.
Sanjala sam osobu.
Noćas, isto kao i noći prije
srce mi na isti način prestalo kucati.
Svijet mi se opet srušio.
Sve je tako nekako bez smisla,
bez imena bez broja.
Izvana komformistički nastrojena
u skladu, u harmoniji,
a unutra kaos, nered, tuga, bol.
Noćas sam izašla na snijeg,
nisam osjećala hladnoću
već samo bol u dubini mene.
Iako se smijem, a nije mi do smijeha.
Iako se trudim biti ja, a više nisam ista.
Slomljena, tužna sjedim u kutu sobe
sa suzama na licu dižem se
i trudim se zaboraviti.
Izlazim i sjetim se napisati nešto
jer znam da on to neće shvatiti.
Noćas, slijedeću noć i onu iza
nikad neće shvatiti smisao ovih
napisanih riječi, ovih osjećaja,
mene.
Kao što ja ne shvaćam smisao svega među nama,
tebe.
Noćas sam još uvijek tu,
još uvijek sanjam,
a sutra…
Sutra sam tko zna gdje
i tko zna tko će mi tada ući u san.


i još jedan prigodni video grupe koju obožavam....


Free Image Hosting at www.ImageShack.us" />


- 21:53 - Komentari (3) - Isprintaj - # Da/Ne

utorak, 23.12.2008.

Već nekoliko dana....

LJUBAV riječ koja se sastoji od pet slova, (od kojih su tri suglasnika i dva samoglasnika) = i dva debila. U mom rječniku to je apsurdno stanje svijesti na kojeg na žalost ne možemo utjecati jer naime ne vjeruje srce pameti!

I dalje prebacujem radio stanicu na kojoj svira „Vjeruj u ljubav“.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Prošlost ne možemo promijeniti. Možda i da možemo i ne bismo jer ipak smo djeca budućnosti. Gledamo naprijed iako nam se ponor čini jako blizu tek samo jedan korak unazad, tek samo jedan korak u prošlost.
Ono što ju je zaboljelo, što joj je dušu paralo i noćima nije dopustilo spavati. Ono što ju je tjeralo da vrišti i jeca od bola u srcu poklonjenog jednoj osobi još uvijek traje. Na žalost buđenje nakon i onako neprospavane noći vraća sjećanje na svaki trenutak provedenog s njim. S njim koji joj je slomio srce u tisuću komadića, a sad ga ona sakuplja rasutog na podu punog prašine i sjećanja. To je ono čega se bojala cijelo vrijeme, ali ipak je pala na poruke tipa (citiram od riječi do riječi): „Malena, nećeš nikad ostat bez mene! Bit ću u tvom srcu jer je tamo najljepše, najljepše što mi se dogodilo i ne želim nikad izać, kao što ti NIKAD nećeš izać iz mojeg srca! Uvijek ću biti uz tebe, UVIJEK! Najdraža, lijepo mi spavaj! Ja ću te čuvat u mislima i snovima! Kisss“ ili ova „Najdraža, nećeš me izgubiti! Nemoj bit tužna, znaš da te tvoj plavooki voli najviše na svijetu!“ Premda sve to zvuči otrcano i jadno i što je najvažnije mislila je to od samog početka, ali eto srce nije pitalo i pala je na tu foru. Znala je kako će na kraju sve to završiti, no te otrcane riječi ostale su zarezane u srcu i srce nije pitalo. Pretvaralo ju je u osobu koja mu je sve vjerovala. Ono što je bilo najsmješnije od svega kada mu je rekla jednom na kavi da mu ne vjeruje naljutio se i zašutio. Jedino što je progovorio je bilo „idemo?!“ Osobi koja je bila najsretnija u tim trenucima i koja mu je počela vjerovati na svaku poruku poput „Hehe djete, sad si me nasmijala :D volim te malena!“ sada nema snage izbrisat te poruke, nema snage izbrisat pjesme koje joj je dao, niti slike, a još manje sjećanja vezana uz njih dvoje.
Sve to ona osjeća 10 puta jače nego što zapravo ovdje piše i na mahove zaplače i jeca od boli duše, od boli srca poklonjenog krivoj osobi. Premda je izgubila smisao života, ali ipak vidi ga kroz maglu u daljini . Stoga se polako ustaje sa komadićima srca, skupljenih sa prašnjavog poda punog sjećanja, u ruci ih nosi i vidi kako se komadićak po komadićak spaja, ali ostaju tragovi loma duboko urezani, ocrtani i ne mogu zacijeliti. Možda s vremenom, ali trebat će dugo.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Na samom početku spomenula mu je kako boli kad te neko iznevjeri i obećala je sama sebi nikad više! I opet pogriješila, ali pogriješila jer ga je voljela iz dna duše, no nije primjećivala tu kamuflažu poruka. Eto te su mu poruke ipak uspjele sakriti ono što zapravo nije osjećao. Uspio je LAGATI! Šteta! Šteta jer nije znao prepoznati koliko sam mu dopustila da me zavara, koliko sam mu na kraju krajeva vjerovala jer sam (možda je to bila moja najveća greška u životu) bila iskrena (još jedna o mojih mana)prema njemu, pa reko vjerojatno je i on prema meni. Uzela sam to zdravo za gotovo i sad. Sad shvaćam da nije iskreno, nije! Sve je potpuno drugačije!!!!!!!
Otvaram oči u maglovitoj noći i opet na mahove isplačem dušu, a svi mi govore da si ne dopuštam da se hrani mojim suzama. Jecam, derem se, plačem, vrištim od boli koju mi je nanio! Nikome ne bih poželjela da se osjeća kao što se ja sad osjećam, a njemu…ni njemu jer ipak na kraju krajeva nikad nikome nisam poželjela zlo! Pa neću ni njemu, ali shvatit će jednom to stanje stvari jer će se sve to vratit. Ne zna se kad, ni gdje, ali vratit će se…jednom i shvatit će što je zapravo meni učinio tog petka. Od petka u kojem sam počela odbijat hranu, odbijala svaku riječ utijehe.
Sada krećem ispočetka. Polako zaboravljam. Tu i tamo na mahove se sjetim najviše noćima i jutrima, ali proći će i to jednom. Ma neka se hrani mojim suzama još neko vrijeme jer neće dugo.

Kako mi može biti lako,
prva prava ljubav si mi bio.
Kažeš da si me volio jako…
Zašto si me onda ostavio?!
Pet dana već sam sama
ne dam srcu da te voli.
Nekoliko dana već sam sama,
a ti nisi, e to boli.
Cijelo vrijeme pričao si laži,
a u sebi istinu si sakrio.
Ako griješim…ti slobodno kaži:
Zašto si me onda ostavio?!


Sad konačno shvaćam Goetheovu knjigu "Patnje mladog Whertera"

***** i jedan savjet nikad nikoga ne ostavljajte pred Božić....****** jer mu sjebete blagdane

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

- 22:15 - Komentari (2) - Isprintaj - # Da/Ne

nedjelja, 01.06.2008.

Kako krivo razmišljanje i još gore provođenje tog razmišljanja uzrokuje nepravdu.....


Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Hej djevojčice...a da ponekad spustiš suzu. Nitko nije od čelika. Zašto ti suza ne bi bila utjeha u dobrodošlicu svakog novog spoznavanja svijeta.

Ljepota materijalističke prirode ne donosi ništa, osim boli i umišljenosti, a s druge strane traganje za lažnim moralom askeze ili pak lude proračunatosti u ovom svijetu dovodi čovjeka u njegovu neuračunljivost, u njegov svijet besmislenosti, za kojeg on smatra da ima smisao. U bit u tom svijetu postoje nekolicina imaginarnih prijatelja koje su nadvladali neprijatelji. Progone te, a ti im nemaš hrabrosti reći da te ostave na miru, jer navodno nadvlada te tiha patnja u dubini tvog postojanja. Možda askeza nije konačno rješenje, možda, a da se samo djelomično toga pridržavamo, ali da i ne odbacimo postojeće tvrdnje? Kako bi to bilo.....tko to zna....hoćemo li prihvatiti tvrdnju da je Nietzsche bio u pravu. Moje mišljenje je dok postoji racionalno u sklopu s empirijom u mogućnosti smo presuditi dotičnom gospodinu Friedrichu. Osuditi ga na smrtnu kaznu, zbog navodno krivog učenja njegovih sljedbenika koji su ga pokušali kopirati, ali napravili su zlo. Eto dokaza da zlo postoji od davnina, samo ga ljudi kopiraju i pokušavaju ga unaprijediti i tako ostaju zapamćeni u knjigama povijesti, filozofije i književnosti.

Gospodine Nitzsche malo ste se ipak prevarili jer naime nisu svi postali Vaši sljedbenici jer "onog koga ne možete naučiti da brzo leti, naučite mi ga brzo padati", tako je i bilo.... Uz dužno poštovanje, ljudi koji su Vas slijedili, bome su i brzo pali jer su sami sebi presudili, poput gospodina H., e baš poput njega. Njega koji nije ni zavrijedio da mu se ime više ikad spominje...e ta njegova Eva Brown bila je prelijepa, ali malo preglupa...

Toliko života oduzeto zbog hirova povjesnih ličnosti. Zbog jedne obične filozofije koja je izmišljena iz dosade...


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

- 21:49 - Komentari (11) - Isprintaj - # Da/Ne

petak, 15.02.2008.

Hej plavi dječače, a da se ipak okreneš?



Napisane i izgovorene riječi nikada se ne mogu izbrisati jer su duboko zapečačene u srcu, ali ipak postoji riječ kojom tražiš oprost!

Tebi dječače, da upravo tebi….voljela bih da se okreneš, samo na trenutak da ti vidim onaj osmijeh. Osmijeh dječaka kojega još uvijek jednako volim kao i tada. Mala pogreška, zaustavila je dah. Dah razmišljanja koji je utonuo duboko u san. U ljepotu savršenstva i iskrenosti ostavio je trag u našim mislima.

Danas u snovima ne postoji ništa, povezano sa stvarnošću. U potpunosti negiranje Freuda, možda je to jedini točan potez, ali ipak neka im bude. Neka ga veličaju ipak nije jedini kojeg su stavili u kult ličnosti. Možda ipak malo požališ jer su ti snovi oteli najlijepše dijelove svijesti, ali bez obzira na to ne posustaješ.

Dolazila su jutra, za jutrom. Danas gotovo kao da i ne osjećaš onaj mamurluk jer si shvatio da život nije samo shvaćanje svijeta kao većine. U svakoj većini postoji pojedinac. Pojedinac to si definitivno ti! Naime većina je na tebe vršila pritisak jer si se navodno morao komformistički odnositi prema drugima. Ono, znam da nisi u pravu, al neka ti bude, samo da sam dio savršenstva monada, dio harmonije svijeta. Danas je s tim gotovo! Kakva harmonija? Ma daj odrasti, zašto sebe pretvarat u nešto što nisi? Pa zar ti nije bolje djelovat kao pojedinac, kao osoba koja uvodi sam svoj redi u odnos s drugima. Ti si sretan i što je tada bitnije od tvoje sreće? Većina, ma da naravno, ali samo u nekom nerealnom svijetu!

Hej dječače, a da mi se ipak okreneš? Ha? Ma daj……molim te okreni se! Uporno te budim, ali nikako ne uspijevam, možda imak jednom hoću! Tražim one plave oči koje su jednako tako sjaile i onaj dan. Dan kad si zaustavio svoj dah!
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Sada kada sam konačno shvatila da ne postoje odgovori na retorička pitanja. Sada kada sam sretna i ne postoji način da me se baci na tlo, mogu iskreno tražiti da mi oprostiš! Samo jedna riječ, a toliko proplakanih suza nad tvojim davno zaklopljenim očima!

*******..........samo još nešto, inače kad spominjete moj blog dajte bar pročitajte kaj piše u postovima (da vam skratim muke) tak da ne izmišljate .......ajd molim vas.........**********

- 18:31 - Komentari (26) - Isprintaj - # Da/Ne

srijeda, 30.01.2008.

Ma sretna sam........

Biti postojan cilj je svake misaone osobe. Traganjem za smislom samo je dio našeg uspjeha da postanemo još bolji. Nešto više posebniji od drugih i sretniji.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Bila sam EMO djevojka. Brisala sam suze, jednu za drugom. Nisam vidjela smisao u ničemu. Slušala sam neprestalno glazbu (najčešće samo metal) i samo sam njoj bila posvećena u tom razdoblju tuge i boli. Sjedila u zamračenom kutu sobe. Zamišljala sam svoj kraj, hoće li se itko tamo pojaviti. Dan kad se svijet uvukao u mišljenja obavijena suzama, crninom i žaljenjem. Prisjećanja neke osobe, makar ju i nisu u potpunosti poznavali rekli bi:...da bila je dobra, povučena djevojka... Zapravo nisu mi bila potrebna sažaljanja niti suze drugih samo sam htijela pobjeći u svoj svijet. Palila cigaretu i razmišljala kako je teško. Zar je samo meni teško? Ne naravno da nije, ali u tim trenucima samo sam htijela slobodu. Pogledi su me ubijali. Mrzila sam svoju pojavu bilo gdje. Htijela sam se izbrisati, kao trag olovke s papira. Da se barem jednom kaže bila jednom u životu neka greška, ali izbrisana je.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Kako sam upoznala samu sebe ni sama nisam sigurna. Uz mene su bili ljudi koji su mi davali nadu. Neki su dijelili svaku moju tugu, nosili je kao svoj teret. Danas tim ljudima zahvaljujem. Primjetila sam da mi osmijeh dobro stoji i danas ga ne skidam s lica. Bilo je teško, ali sada je sve to iza mene. Iza leđa ponosa, sreće i želje da uspijem. Emo je samo dio moje prošlosti, koju u biti ne želim zaboraviti ni u kom slučaju jer je bio dio mene. Emo je zapravo bio idol, nešto sličan idolu teatra Francisa Bacona, koji me opsjedao i davao mi je lažnan prikaz postojanja, lažnu i izmišljenu dramu koja je stvorena samo za mene, ali nije mi žao. Naučila sam živjeti i s tom stranom života.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Čovjek zaziva radost u kutku male postojanosti, ali ne shvaća da ona neće doći sve dok se ne digne i svom jačinom zadere DA DANAS NIJE ON NA REDU DA NESTANE!

- 21:52 - Komentari (19) - Isprintaj - # Da/Ne

subota, 26.01.2008.

Povratak u velikom stilu

Ljudovi, sredila sam net i sad mogu napokon pošteno napisat koji postić! Stavila sam novi dizajn, a zakaj mi nitko nije reko da je prošli bio ful jadan... Uglavnom svaka promijena je dobro došla. Malo sam se sredila u ovih par mjeseci i imam nešto drugačije poglede na svijet i općenito život. Očito mi je promijena trebala. Eto mijenjam se.....ima još nešto malo pesimizma, a ono što mi se loše dešavalo ostalo je iza mojih leđa.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Svijet u kojem te počinju ljudi normalno shvaćati, definitivno je ono što svako dijete , na prelasku u dio odraslosti, sanja. Ljudi te gledaju drugačijim očima, a isto tako počinju odkrivati svaku tvoju posebnost koju si skrivao duboko u sebi, obavijen crninom i željom da te svi ostave na miru. Kada razbistriš glavu, postaješ dio tzv. čari života. Plakati.....e da......plakati........vjerujem da suze pomažu kad ti je teško jer je nemoguće biti neprestalno zadovoljan svime što te okružuje. Još uvijek postoje nepravde koje te žele uništiti, pa zašto ne spustiti suzu nemoći?! Upravo te suze ojačaju u gomili nepotrebnih riječi upućenih baš tebi, a za koje ni sam ne znaš jesi li ih zaslužio. Kojim činom si zaslužio da te pokušavaju uništiti i oni za koje si mislio da su ti prijatelji. Ipak na kraju se ispostavilo da ti i nisu baš neko okruženje povjerenja. Moja promijena uvelike je posljedica nepravde "prijateljstva", koje i nije najbolji naćin povjerenja.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Sad nek ide svaka njezina umišljenost k vragu. Ona valjda smatra da ima pravo povrijeđivati ljude koji su uz nju, ali njoj je se nikad ne smije ništa reći. E pa draga moja prijateljice gotovo je povjerenje koje si uspijela uništiti u roku jednog petka. Neke stvari se ne zaboravljaju. Odlučila sam se na šutnju govora , ali šutnja u napisanim riječima ne dolazi u obzir! Samo da ti napomenem kako takve stvari se ne zaboravljaju. Ma neka.............

- 19:33 - Komentari (14) - Isprintaj - # Da/Ne

ponedjeljak, 24.09.2007.

Nije me bilo dugooooo

Eto sam da javim da sam živa i napisat ću novi post kad popravim net......bye bye
Da vam stavim jedan spotić......malo metala....

http://www.youtube.com/watch?v=28GaKoCuobU

- 13:16 - Komentari (13) - Isprintaj - # Da/Ne

srijeda, 27.06.2007.

Biti sretan je najlijepše postojeće čudo!!!!!

Prošle godine 28. lipnja napisala sam prvi post, pa eto SRETAN PRVI ROĐENDAN MOM BLOGU!
Nakon usamljenosti,dolaze neke nove spoznaje da svijet nije stvoren samo za njih, već da si ti uključen u taj dio veličine. Upoznaješ nove ljude koji su manje ili više na neki način iskreni, a zapravo ono što mrziš iz sveg dna duše je laž koju ne podnosiš, pa čak ni u šali. Iza tvojih leđa su zlobnici koji ti žele napakostiti, a u biti ne shvaćaju da sebe ocrnjuju svojim glupim komentarima. Ponekad te ljudi čudno gledaju samo zato jer si učinio pravu stvar za sebe i znaš da si upravo najbolje učinio. Jednostavno si se riješio tereta koji te mučio i maltretirao godinama, a za to dobiješ ubojite poglede koji te osuđuju, a zapravo na koje se i onako ne osvrćuješ i ne pridaješ neku pažnju, ali ih primjećuješ jer je nemoguće ne primjetiti ih pošto su toliko očiti. Sa smješkom gledaš oko sebe i ne dira te, ali najbolje od svega jest da te ljudi ocijenjuju na temelju izgleda, a u biti ne poznaju te u opće.
Moje brijanje glave mnoge smeta, ali meni je drago što je tako jer barem znam s kim sam imala posla do neki dan. Imala sam nekih problema iz razloga za kojeg ni sama ne znam, ali danas se tog problema ne sramim i uspješno ga se riješavam.... U biti okrenem se i sa smješkom prolazim hodnicima, ulicom i razmišljam o ljudima s kojima provodim većinu vremena.....
Za ljudove koji su me prihvatili takvu kakva jesam.... Katy, Petricu, Ninu, Hrca, Marinu.... Anu, Romanu, Vedrana...Romanu S., Anitu...i dr.
kisswinknaughtywavesmijehzujo

MALO SLO METALA, makar ova pjesma ne zvuči kao metal


e ovo već zvuči

- 20:58 - Komentari (68) - Isprintaj - # Da/Ne

subota, 09.06.2007.

Dokaz da možeš biti netko bolji od sebe samoga

Biti sretan nakon dugo vremena zaista je čudan osjećaj koji te prati u stopu. Pa čak i kad nemaš nabijen neki umjetni osmijeh na faci znaš da si sretan. Zapravo ne trebaš se smijati da im dokažeš da si sretan. Počinješ zračiti nekom energijom samo zato jer si se rješio tereta koji ti je neprestalno smetao. Nisi imao svoju vlastitu sebičnu slobodu zbog nečeg što te sprečavalo da živiš. Sad kad sam se napokon riješila depresije i tih silnih pesimističkih misli ponovo živim, ali neki bolji i sretniji život. Više ne plačem dok hodam tom ulicom. Ulicom koja me toliko puta slomila, a očito sam imala snage za kretanje iz početka. Sada te život ne može srušiti jer si drugačiji, potpuno posebniji od njih koji se nalaze na nekad tvom mjestu.
Hvala savima koji su me posjećivali i komentirali dok me nije biloyeskiss!!!!!font>
evo vam jedan prigodan spotić





- 19:04 - Komentari (21) - Isprintaj - # Da/Ne

srijeda, 11.04.2007.

Sve što mi se dešava u životu je zbog toga što ne znam prihvatit nepravdu.

Slušala sam te priče iz kojih me svaka riječ pogodila duboko u dubinu. U dubinu osobnosti iz koje je ostao samo tračak nekog mišljenja o svom vlastitom JA. Taj JA je slika kako me drugi vide. Taj JA nije moje mišljenje o meni. Postoji netko tko mi nameće svoje mišljenje godinama i polako sam ga bezsvjesno prihvaćala. Ne postoji neka dobra i pozitivna riječ kojom bi mogla okarakterizirati sebe. Ne, ona ne postoji jer se gledam njegovim očima...zato se ne volim opisivati...zapravo kako da se riješim tih nametnutih misli kad sebe ne volim. Slušala sam jednom, ako želiš biti moralna osoba moraš sebe zavoljeti...ali kako?! Kako sebe zavoljeti kad se mrzim iz dna duše...i meni najgluplje pitanje koje postoji: Da možeš nešto mijenjati na sebi što bi to bilo? Mislim ono, takvo pitanje postaviti osobi koja mrzi sebe i svoj život, a što mislite koji bi odgovor bio.......................................................... Ma koliko god suza isplakala, ma koliko god puta pomislila na rješavanje ovog zamršenog zadatka, na način da odustanem ipak postoji nešto što me gura da ne odustanem. Vjerojatno neka nada za koju niti ne znam, niti sam ikad čula za tu riječ vezano uz mene. Pojam nada i ja smo toliko različiti svjetovi kao NEBO-ZEMLJA. Veliki kontrast. Vjerojatno ima nečeg u meni što mi govori da će jednom biti lijepo, da ću jednom sresti njega...Jednog davno izgubljenog dječaka...da postoji taj osjećaj koji me grije u samoći, u snu zamišljenih želja, u javi pakosnih pogleda mržnje, u svijetu ludila i nemorala.
Priznajem kada me je onaj dan udario, boljelo je! Ali ipak nitko ne može tako udariti da te boli godinama kao što udari ŽIVOT!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

- 17:18 - Komentari (23) - Isprintaj - # Da/Ne

nedjelja, 18.03.2007.

Misliš li da oni zavrijeđuju tvoje suze?! Zašto uvijek prihvaćaš njihove kritike?!

Kad te netko ostavi na pola. Puta koji je vodio do sreće, staneš i gledaš oko sebe. Nikad nisi osjetio takav osjećaj boli koji ti para svaki dio tvoje ljudskosti, svaki dio tvoje duše. Dio koji si godinama gradio, a raspadne se u jednom trenutku samo zato jer sebičnost jedne osobe ne poznaje granicu tvoje unutrašnjosti obavijene tamom. Pokrivene tugom, patnjom i suzama. Dovoljan je samo trenutak da ti sruši i najmanji tračak tvoje optimističnosti. Legneš na krevet i polačeš bez prestanka samo zato što jer te povrijedila svaka prokleta riječ iz usta koje si slijepo gledao. Treba ti samo utjeha,ali ne nalaziš je....a baš ti je potrebna u tom trenutku, da vratiš barem mali tračak tvoje svijesti,koju si izgubio čitajući te riječi... Suze skrivati i neprestalno plakati nema smisla, pokaži da te suze znače nešto! Da nisu bez razloga...pokaži da imaš osjećaje duboko u sebi skrivene u tom pogledu. Pogledu skrivenom u gomili neznanaca, nazvanih ljudima sebičnosti, ljudima čiji je cilju nanijeti bol drugima... Kada shvatiš da suze nisu više potrebene, digni se i ne plači. Budi onaj tko smatra da nitko, ali baš nitko tko ti želi napakostiti nije vrijedan tebe jer ima nečeg u tebi savršeno. Nečeg što izvire u tvojim očima, a to je tvoj pogled na svijet, tvoja misao o njima!!!!!

- 21:13 - Komentari (42) - Isprintaj - # Da/Ne

subota, 10.03.2007.

Mržnja osobe o kojoj ti ovisi dio života

Zvuk nekog poznatog glasa me digao u noći obavijene nekom mržnjom. Koračala sam kroz tamu sa zamišljenim pogledom koji je kao i uvijek gledao u pod kao neka nada postojala je u tom pogledu, a zapravo kad razmisliš znaš da nada ne postoji. Ona je zapravo podsvjest pojedinca koji živi kako bi što bolje iskoristio dan u maksimalnim količinama. Nije mi jasno što je ta nada zapravo tražila u mom pogledu kad nisam osoba koja bi sve živo napravila samo da što duže živi. Depresija mi nije nimalo strana riječ.Ma tko je uzrokovao tu depresiju? Ima li smisla tražit krivca? Gdje god se okreneš vidiš dvoličnost! U lice će ti lagat. Nagomilavat toliko neistine da se toliko zbuniš i jednostavno ostaneš bez osobnosti jer vjeruješ da tvoj ja postoji iza obećanja, prevara i laži. Pojmovi kojie zaista mrzim su definitivno laž i neprevda koje te uništava pri svakom pokušajem suprostavljnja. Ipak pronalazim snagu u mislima na jednog dječaka. Dječaka plavih očiju kojeg ću jednom opet srest; naravno ako ću zaslužit taj dio svijeta u snovima tišine iza zaklopljenih oči.


Nije me bilo dugo, obzirom da sam krenula pisati knjigu vremena malo pronalazim, ali prvom prilikom ću se svima javiti.....

- 20:16 - Komentari (22) - Isprintaj - # Da/Ne

petak, 23.02.2007.

„Postoji cilj, a nikako put. Ono što zovemo put je kolebanje“, E.Zola

Slijepo vjerovati strancima koji ti nude lažnu nadu, zašto?! Kad znaš da ta nada ne postoji ona je dio sna koji mnogi žive bez osvrtanja na realnost.

Slušajući prigovore i razna bezvrijedna obećanja unaprijed znaš da će to biti ništavilo kojeg se rješavaš kad sklopiš oči. Moraš se pokoravati svakom hiru njihive sebičnosti, a na suprotstavljanje ne smiješ ni pomisliti jer kako kažu poniznost ti mora biti glavna vrlina. Danas plaćaš za sve i svašta, ma zapravo ovisi na koga se namjeriš. Ako je tvoja iskrenost upućena osobi nekog visokog društvenog položaja tada znaš da će učiniti sve da te uništi. Ako se obraćaš sirotinji svojim realnim gledanjem, tada znaš da ti oni neće zamjeriti jer se pokorava veličini, jer očekuje sreću iza zaklopljenih oči.
Okrećeš uništene stranice svog života, a zapravo kad pogledaš znaš da si najmanji krivac svoje realnosti. Polaziš za praznim vjerovanjima nastalih u blještavilu prljavštine, neiskrenosti
i tako zvane demokracije koja je sve osim toga... Ipak drugi odlučuju o našem životu, o našoj budućnosti.
Ipak sam samo čovjek nastao iz rebra budućnosti.
Svoj pesimizam smatram kao dobro obavještenim optimizmom.Optimizmom našeg života, naše budućnosti.

Nasmiješ se tim izrazima lica koji ti žele toliko napakostiti tj. žele tvoju propast, a zapravo ne shvaćaju da oni propadaju u stanje bez svijesti, u stanje sanjarenja i otuđenja njihovim životnim optimizmom.
burninmad

- 20:33 - Komentari (27) - Isprintaj - # Da/Ne

petak, 09.02.2007.

Iron bites the dust

Kad sam se okrenula i vidjela što se dešava, bilo je prekasno da sprječim išta. Samo sam suzu spustila i gledala ono što mi je promjenilo život.
Željela sam pobjeći u jedini svijet koji bi me razumio, pobjeći u nešto što sam smatrala da će me izvući iz osjećaja boli, iz dubine u koju sam upala. Besvjesno sam hodala, ali nisam ništa više osjećala, njegova me smrt odvodila u dubinu nepromišljenosti. Suze s lica nisam brisala jer ni snage nisam imala. Koračala sam ulicom spuštenog pogleda. Zamišljala sam definiciju života koji je tako okrutan. Života koji bi sve napravio samo da ti napakosti. Čak mi ni kiša nije smetala toga dana, smatrala sam ju opravdanom...ma neka pada, samo da mi suze s lica makne.
Jedini početak rečenice koji me uzrujava jest :“Trebala si drugačije...“ Ma lako je biti pametan kad se prošlo ne vraća...ma što oni to puno više znaju... Da imam novi život postupila bih isto!

„...see the monsters in their murder cages,turn the lights down in your soul, got the power to your hard...“burninmad

Bruce Dickinson, Machine man

- 21:01 - Komentari (26) - Isprintaj - # Da/Ne

petak, 26.01.2007.

Ma tko mi to kaže...

Ma glupost je kad pogledaš osobu koja svoju umišljenost ne spušta ispod svoje inteligencije koja je vjerujte jako niska. Ima jedna rečenica koja definitivno karakterizira razmažene šminkerske djevojčice:headbang „Ok sad više nisam umišljena jednostavno sam savršena! Ah da baš je tak!!!“bang Svaka čast, ali daj se okreni oko sebe jer tvoje izmišljotine više nitko ne puši...
Kad gledaš sa strane vidiš samo brdo sranja koje izlaze iz tih ustiju, a toliko je zakopana u svojim lažima da ne može izaći i da želi, jer joj je sposobnost strana riječ .
Imam i ja frendove, ali se ne prijetim njima! Budi faca i pokaži svoje lice, pokaži da možeš bez sranja kojima blatiš druge tj. dokaži da imaš barem malo inteligencije kako bi zašutila...
Urbano djete koja trči za komercijalom i istrošenosti djevojčice koja se pravi nevina, očito ne vidi dalje od njenog dupeta!!!!!!!!!!!!!
odead Ha ha ha hmmmm...Svašta daj odrasti...

- 17:48 - Komentari (14) - Isprintaj - # Da/Ne

subota, 20.01.2007.

Štafeta

Eto dobila sam i ja štafetu...rolleyeseeknono

5 sitnica koje niste znali o meni, a zapravo su za mene ogromne stvari...

1. Obožavam motore, jednog dana ću si i kupiti neku nabrijanu mašinu

2. Sviđaju mi se dečki s dugom kosom, po mogućnosti s plavim očima i neizostavno da su rockeri, metalaci i punkeri (to sam nedavno otkrila)


3. Imam želju se ispirsati, istetovirati i napraviti irokezu nadam se da ću sve to tijekom ljeta napraviti


4. MRZIM koje kakve lance sreće, znate one pošalji na 375 mailova ili kaj ti ja znam, ako to ne učiniš osigurana ti je propast u roku 4 dana itd.... MA DAJ ME POŠTEDI TOGA!!!!


5. MRZIM predizborne kampanje, prazna obećanja, polja s leševima uzrokovanih našom divnom i krasnom Vladom ( koja u saboru spava, telefonira i boli ih k.... za narod)

Još jedna OGROMNA sitnica ne želim da Hrvatska uđe u EU, što će nam to... postat ćemo izbljeđena kopija onoga što propagira nemoral


5 stranica na net-u bez kojih mi život ne ovisi o ničemu osim u ubijanju dosade...


1. msn
2. Icq
3. net – ono chat itd.
4. blogovi naravno
5. www. google.com-neizostavna tražilica na kojoj nalazim slikice i nformacije

Štafetu predajem ovium ljudovima:

Val
Lost in darkness
Hrc
Banana
Lonley angel

- Nadam se da vam ne smeta

- 13:56 - Komentari (12) - Isprintaj - # Da/Ne

subota, 30.12.2006.

Gluposti svakodnevice

Ludnica koja te zaobilazi svakog dana više nema snage krenuti u nove borbe. Ako ju pobjediš ti si onaj kojeg očekuju mnogi, ali ipak nisu dio tvoje svakodnevice.
Nedavno sam napisala jednu pjesmu koja je bila posvećena jednoj osobi. Osobi s kojom se uopće ne družim, ali ponekad ne možes slušati što ti drugi govore iza leđa. To jako smeta. Premda sam se u tom trenutku mogla potuć zbog gluposti, ali nisam jer je dovoljno sranje što živim. Nisam htijela da me se smatra nekom huligankom. Kad taj svoj skriveni talent još uvijek držim u sebi, ali ne ću jos dugo bez brige. Samo mi malo fail da puknem, a onda se ne zaustavljam.
Svakako bez obaziranja nastavi svoj put koji si zabilježio i ne dopust drugima da vladaju tobom
.


E da vam čestitam:naughtymah

- 16:58 - Komentari (22) - Isprintaj - # Da/Ne

nedjelja, 19.11.2006.

I AM STILL HOLD YOUR HAND…



Ma onako kad sam ostala na ulici, punoj ljudi i jedne voljene osobe koja je ležala na podu poželjela sam otići. Slušala sam to deranje koje i onako nisam mogla podnjeti. To me deranje prati danima i neda mi ni trenutka mira. Moj plač ništa ne pomaže, ali voljela sam ga. Kažu da sam bila ljubomorna, ali uistinu kad vam kažem zašto bih bila ljubomorna na tako slatkog dječaka. Svaki put kad mi kažu da sam ljubomorna sjetim se tog dana. Mislim si, pa gdje sam pogriješila da sam ostala u tom danu. Danu koji prikazuje nedostatak sreće i čudne poglede. Luđački provodim dane u nekom svom filmu, a da se nisam nijednom okrenula da vidim što se dešava iza mojih leđa. Nisam mogla gledati podrugljiva smijanja upućena meni. Samo ono što sam jednom vidjela davalo mi je sliku svake osobe. Možda sam se baš u tome zeznula jer sam tek neki dan saznala od neočekivane osobe da je barem netko vidio moju samoću u kojoj sam nestajala dio po dio. Netko se zabrinuo za mene. Uistinu kad sam to čula zašutila sam na trenutak i obuzeo me osjećaj kojeg nisam nikad doživjela. Bila je to nada, koja me probudila iz želje za nestankom. Zapravo bile su to dvije osobe. Za jednu sam predpostavljala, ali za drugu nikad ne bih rekla da joj je stalo do nekoga poput mene. Mene koja provodi dane na hodniku škole slušajući što drugi govore, ali zapravo nisam ni slušala nego stajala u grupici da ne izgleda da sam uvijek sama. Ne znam kako da im se zahvalim što su dio mene izvukli iz ludosti, ali dio mene još uvijek tone, ali to ću ja rješiti na neki način. Potrajat će, ali se nadam da ću uspjeti.


Samo za dvije osobe kojim ne znam kako zahvaliti

- 17:21 - Komentari (33) - Isprintaj - # Da/Ne

utorak, 31.10.2006.

Zašto ti više ne vjerujem...


Gledam tvoje plave oči,
Čujem kako dišeš.
Čini mi se da osjećam miris koji ne poznajem.
Miris koji ti se uvukao u kožu.
Osjećam kako su tvoji poljupci hladni.
Smiješ se, onako da prekriješ istinu.
Nema veze shvatila sam te tvoje fore već odavno.
Sad mi je preostalo reći ti u lice.
U lice ono što ti nemaš hrabrosti reći meni.
Ne volim te,
Ne želim te,
Ne vjerujem ti.
Odavno smo nestali prvim svitanjem.
Nestali u tračku svjetlosti.
Jednostavno izbljedili s ostalim slikama naše uspomene...

- 22:29 - Komentari (5) - Isprintaj - # Da/Ne

subota, 21.10.2006.

Nisam bila tvoja



Ne gubi vrijeme uzalud.
Nikada nismo bili nešto.
Sve si pokušao učiniti, ali si zaboravio da nisam jedna od tih.
Nije mi žao.
Odlazi.
Nikad mi nisi značio ništa,
pa mi nije jasno zašto misliš da sam se promijenila.
Ne volim tvoje laži, jer su bezvrijedne.
Nemaju smisla, a ti i ne shvaćaš da sam te već odavno prokužila.
Pitaš se zašto se neprestalno smijem.
E pa dragi svaka tvoja druga je laž.
Kažeš da sam posebna, vjeruj mi nisam.
Samo imam karaktera za razliku od bezbroj njih prije mene.
Ništa mi ne znače tvoji poljupci.
Tako su hladni.
Strasi nije bilo to i sam znaš, ali ne želiš priznati.
Meni treba tvoja odsutnost.
Nikad nisam bila tvoja!

- 13:41 - Komentari (11) - Isprintaj - # Da/Ne

0